Od oko 440 ugovornih organa koje prati portal PratimoTendere, u prosjeku svaki četvrti je imao određenih problema kada je riječ o planiranju javnih nabavki. Dok neki uopće nisu donijeli plan, drugi ih nisu objavljivali na internet stranicama ili su ih objavljivali tek kada potroše sav novac. Zabilježeni su i slučajevi da ugovornim organima ne funkcioniraju internet stranice ili su izrazito nepregledne. Jedan broj njih uopće nema internet stranicu.

U ekonomiji je planiranje temelj za uspješno poslovanje. Gotovo je nemoguće obaviti bilo kakav posao kvalitetno, ako prethodno on nije dobro isplaniran. Ista pravila važe i kada govorimo o javnim nabavkama, s tim da je odgovornost još i veća jer se troši javni novac.

Prema Zakonu o javnim nabavkama BiH, ugovorni organi mogu započeti postupak javne nabavke samo ako je ona predviđena planom ili je ako je donesena posebna odluka o pokretanju postupka.

Dakle, zakonska obaveza jeste da se usvoji plan javnih nabavki i objavi na zvaničnoj internet stranici ugovornog organa. Isti zakon propisuje kako se moraju planirati sve nabavke čija je vrijednost veća od 50.000 KM (robe i usluge), odnosno 80.000 KM (radovi), iako neki ugovorni organi, u duhu transparentnosti i dobre prakse, planiraju i nabavke koje imaju nižu vrijednost. Bitno je istaći da se plan javnih nabavki mora usvojiti najkasnije u roku od 60 dana od dana usvajanja budžeta, odnosno finansijskog plana.

Tim portala PratimoTendere je u okviru monitoringa javnih nabavki pratila i ovaj segment. Rezultati do kojih smo došli su zabrinjavajući – od oko 440 ugovornih organa koje pratimo, u prosjeku svaki četvrti je imao određenih problema kada je riječ o planiranju javnih nabavki.

Kada govorimo o problemima mislimo na to da neki ugovorni organi uopće nisu donijeli plan javnih nabavki, neki ih nisu objavili na internet stranici, neki su ih usvajali ili objavljivali tek krajem ili početkom naredne godine, odnosno tek kad potroše novac, neki su loše planirali pa su tokom jedne godine imali i na desetine izmjena i dopuna plana, neki ugovorni organi imaju nepregledne internet stranice na kojima je gotovo nemoguće doći do konkretnih podataka, neki uopće nemaju internet stranice itd.

Evo i nekoliko konkretnih primjera.

Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH (VSTV BiH) je, podsjetimo, 2020. godine plan nabavki objavilo tek u decembru te godine, odnosno tek onda kada se novac, praktično, potrošio. U 2021. godini uopće nije objavljen plan nabavki.

U odgovoru koji smo dobili od VSTV-a BiH, ističe se da u 2021. plan nije donesen jer nije usvojen budžet institucija BiH, da je donesen samo Privremeni plan nabavki za 2021. godinu, te da su realizirane samo prioritetne nabavke.

„VSTV BiH je Privremeni plan nabavki donio u januaru 2021. godine u skladu s potrebama VSTV-a BiH i pravosudnih institucija u BiH. (…) Isti nije objavljen na internetskoj stranici VSTV-a BiH budući da budžet / finansijski plan institucija Bosne i Hercegovine za 2021. godinu nije usvojen, tako da nije postojala obaveza objave, niti bi objava Privremenog plana nabavki u uslovima privremenog finansiranja postigla svrhu“, odgovoreno je za PratimoTendere.

Međutim, čak i da prihvatimo sve ove navode, ostaje nejasno zašto su npr. već ove, 2022. godine objavili privremeni plan nabavki, a 2021. godine nisu? Odnosno, zašto je ove godine svrsishodno objaviti plan, a prošle godine to nije bio slučaj?

Neki ugovorni organi, kao što je Agencija za osiguranje RS, odlučili su zanemariti dobre prakse koje doprinose većoj transparentnosti javnih nabavki.

„S obzirom da Finansijskim planom i Planom javnih nabavki Agencije za osiguranje Republike Srpske za 2021. godinu nije planirana nijedna nabavka čija je vrijednost veća od vrijednosti utvrđenih u članu 14. stav (1) Zakona o javnim nabavkama, nije postojala zakonska obaveza da Agencija, nakon usvajanja Finansijskog plana sa Planom nabavki Agencije za 2021. godinu, postavlja plan javnih nabavki na svoju službenu veb-stranicu, te isti nije ni postavljen“, rečeno nam je.

Ovaj odgovor je problematičan jer zakon nalaže da se plan mora objaviti na internet stranici. Istina, ne moraju se objaviti nabavke čija je vrijednost niža od 50.000, odnosno 80.000 KM, ali ako je plan već usvojen, postavlja se pitanje zašto se u duhu transparentnosti ne bi javno objavio?

Niz je drugih ugovornih organa koji su, kao razlog zbog kojeg nisu objavili plan, također naveli da nisu planirali, niti su realizirali nabavke koje su u vrijednosti većoj od 50.000, odnosno 80.000 KM. Neki od njih su Studentski centar Sveučilišta u Mostaru, Vlada Županije Posavske, Finansijsko-informatična agencija BiH, FERK FBiH, Pravobranilaštvo RS, Turistička organizacija Grada Prijedora…

Međutim, s obzirom na to da je riječ o planiranju trošenja javnog novca, planiranje svih javnih nabavki i njihova javna objava, pa i onih za koje ne postoji zakonska obaveza, predstavlja dobru praksu koja doprinosi većoj transparentnosti. 

Nekoliko ugovornih organa je plan nabavki objavilo tek nakon što su potrošili sredstva. Među njima su, na primjer, JZU Institut za javno zdravstvo RS i Hidroelektrane na Drini, a oba ugovorna organa su plan nabavki za 2021. godinu objavili tek početkom 2022. godine. Kao razlog su naveli „previd“.

Dalje, neki ugovorni organi, kao što je Univerzitetska bolnica Foča, plan su usvojili tek sredinom godine, a uz to ga nisu objavili na internet stranici. Evo i njihovog obrazloženja:

„Zbog određenih tehničkih problema koje ugovorni organ ima sa sajtom, nismo bili u mogućnosti objavljavanja Plana nabavki za 2021. godinu. Nadamo se da ćemo uskoro, rekonstrukcijom sajta ustanove, stvoriti uslove za objavljivanje planova i obavještenja vezanih za javne nabavke.“

I mnogi drugi ugovorni organi su neobjavljivanje plana pravdali „tehničkim problemima“, dok neki navodili da uopće nemaju vlastitu internet stranicu.

Recimo i to da je Agencija za javne nabavke BiH nedavno objavila „informaciju o lošoj praksi neobjavljivanja planova nabavki“. Naveli su da je uočeno da neki ugovorni organi nisu pravovremeno objavili planove nabavki, te su upozorili da propuštanje da se ispoštuje pomenuta obaveza u konačnici može rezultirati pokretanjem postupaka pred nadležnim organima.

(pratimotendere.ba)