U prvim mjesecima ove godine na Portalu javnih nabavki objavljena su 62 obavještenja o dodjeli ugovora na osnovu pregovaračkog postupka bez objave obavještenja za nabavku usluga informacijskih tehnologija, a u kojima je za većinu kao kriterij za dodjelu bilo ekskluzivno pravo ili vlasništvo nad izvornim kodom. Ovo pokazuje da su potrebe u nabavkama u ovoj oblasti izuzetno velike, ali i da ostavljaju mogućnost različitih vrsta zloupotreba. Portal Pratimo tendere analizirao je jednu oblast u tim nabavkama koja se odnosi na vlasništvo nad izvornim kodom koji zadržavaju ponuđač ili ugovorni organ

Piše: Branka Mrkić

Generalni je dojam da su mogućnosti korupcije u ovoj oblasti velike s obzirom na neopipljivost ovakvih usluga i činjenicu da je za razumijevanje ovog problema potrebno specijalističko IT znanje koje čak ni neke institucije nadležne za kontrolu nemaju, i na taj način vjerovatno dobar dio ovakvih zloupotreba prolazi neopaženo i pod egidom zaštite ekskluzivnih prava. U određenoj mjeri revizioni organi su u svojim izvještajima znali skretati pažnju na ovu problematiku, ali je činjenica da je potrebno ukazati široj javnosti na značaj ovog aspekta digitalizacije javne uprave i smanjenju koruptivnih rizika u ovoj oblasti.

Naši sagovornici ipak upozoravaju da su vlasnička prava odvojena od autorskih, i da to treba jasno razlikovati. 

Favorizovanje ponuđača

Dobra praksa javnih nabavki je da ugovorni organi u tenderskoj dokumentaciji i nacrtima ugovora/okvirnih sporazuma predvide zadržavanje vlasništva nad izvornim kodom kada nabavljaju usluge izrade softvera, zaključili smo u našoj analizi.

Nasuprot ovoj dobroj praksi, neki ugovorni organi u Bosni i Hercegovini ne predviđaju zadržavanje vlasništva nad izvornim kodom prilikom nabavki softvera, a zatim provode pregovarački postupak bez objave obavještenja o nabavci s jednim ponuđačem koji je vlasnik izvornog koda, što može biti indikator potencijalne korupcije. Takva loša praksa omogućava favorizovanje određenog ponuđača, diskriminaciju drugih konkurentskih firmi i uopšte isključenje svake konkurencije u postupku javne nabavke.

Važno je napraviti razliku između slučajeva gdje je vlasništvo nad izvornim kodom rezultat ranijeg posla, od onih gdje je ugovorni organ nabavljao usluge za konkretnu potrebu koja će postojati u u budućnosti a nije predvidio zadržavanje vlasništva i tako je razvio zavistan odnos prema ponuđaču. 

Nabavke UKC RS-a

Kako to izgleda u praksi? Univerzitetski klinički centar Republike Srpske u julu prošle godine objavio je obavještenje o nabavci izrade softvera za upravljanje održavanjem informatičke opreme za potrebe Odjeljenja za planiranje, razvoj i održavanje informacionih tehnologija vrijedan 125 hiljada KM. 

U aneksu nacrta ugovora navedeno je da davalac usluga Korisniku usluga garantuje da raspolaže mogućnostima pristupa izvornom kodu postojećeg sistema radi dorade aplikacije prema tehničkoj specifikaciji. U drugom aneksu data je izjava ponuđača o mogućnostima pristupa izvornom kodu postojećeg sistema. Postavlja se pitanje zbog čega se na ovaj način reguliše pitanje izvornog koda, jer je posve logično da će nakon izrade softvera, ako ugovorni organ nije predvidio da on zadržava vlasništvo nad izvornim kodom, ponuđač vlasništvo nad istim zadržati za sebe i imati mu pristup? Iako nije decidno navedeno, iz prezentovane odredbe nacrta ugovora se može zaključiti da će ponuđač nakon izrade softvera zadržati vlasništvo nad izvornim kodom za sebe i da će ugovorni organ za svaku doradu i nadogradnju ovog softvera biti zavisan od tog ponuđača sa kojim će provoditi najmanje transparentan postupak PBO na osnovu člana 21. stav (1) tačka c) Zakona o javnim nabavkama, pri čemu je svaka konkurencija drugih firmi isključena. Za ovu nabavku jedinu prihvatljivu ponudu dostavio je ponuđač Računari d.o.o. Banja Luka. Dodatni problem u svemu ovome je indicija o kartelizaciji tržišta javnih nabavki za ovakve predmete nabavki.

UKC RS-a pitali smo zbog čega je na ovaj način regulisano vlasništvo te da li to ostavlja prostor za zloupotrebe. U Odjeljenju za planiranje, razvoj i održavanje informacionih tehnologija kažu da je Klinički informacioni sistem (KIS) koji je u upotrebi u UKC Republike Srpske rađen je na principima otvorenog koda koji se nalazi na serverima UKC Republike Srpske:

- Radi se o ogromnom projektu čiji kod je realizovan sa milionima redova programskog koda koji mi možemo koristiti, ali ne smijemo ustupiti trećoj strani, jer je isti intelektualna svojina firme čiji  informacioni sistem koristimo, registrovana kod Instituta za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine.

Manje intervencije na spomenutom sistemu radi osoblje UKC Republike Srpske:

-Kod velikih dorada se angažuje eksterna kuća, jer UKC Republike Srpske nema zaposlene programere.

Za javnu nabavku koju smo izdvojili kažu da je vrlo kompleksna, te da svaka izmjena na postojećem kodu može izazvati rušenje cijelog sistema, što je opasno i skupo:

- Da bi to uradio neko ko nije autor koda (više miliona redova) morao bi se do posljednje pojedinosti upoznati sa cijelim kodom i planom baze podataka, te svim drugim sistemima koji su po principu integracija urađeni sa dobavljačima drugih Sistema koje UKC Republike Srpske koristi (LIS, PACS, RIS), Poslovno računovodstveni sistem, a koji su međusobno integrisani. Kako je predmet ove javne nabavke dorada postojećeg Sistema potpuno novim funkcionalnostima, a koje su u direktnoj korelaciji sa postojećim informacionim sistemom jedini način da se to postigne, a da se ne prekrše neki drugi zakoni je angažovanje firmu koja je izradila postojeći sistem – kažu u UKC RS-a.

Dodaju da se na identičnom principu ovakve usluge nabavljaju u cijelom svijetu, navodeći primjere sudskih procesa čiji su predmet bili kršenje Zakona o intelektualnoj svojini, a koji su rezultirali sudskim presudana od više stotina miliona EUR/USA u korist autora.

Nabavka KBC Mostar

Još jedan slučaj koji smo analizirali odnosi se na nabavku KJKP Rad vrijednu 110 hiljada KM, u kojem je jedini i najuspješniji ponuđač bila firma Enetpoint d.o.o. Iz ugovora za nabavku izvornog koda softvera vidi se da se radi o izvornim kodovima za šest softvera koje ovaj ugovorni organ koristi. Posebno je interesantan član 2. Ugovora koji propisuje: “Prodavac prodaje Kupcu izvorni kod za aplikativni softver u J2EE tehnologiji iz člana 1. Ovog Ugovora zajedno sa svim pristupnim lozinkama, te pismeno odobrenje za neekskluzivno korištenje tog softverskog koda za vlastite potrebe, bez prava na daljnju prodaju, ustupanje, distribuciju, ili upotrebu trećih lica.” Ovdje se postavlja pitanje po kojoj osnovi je ponuđač vlasnik izvornih kodova za ove softvere, i da li su izrađeni za ovaj ili neki drugi ugovorni organ, te prodani konkretnom ugovornom organu KJKP Rad za neekskluzivnu upotrebu za vlastite potrebe, i da li to znači da će ovaj ponuđač drugim ugovornim organima također prodavati ove izvorne kodove za neekskluzivnu upotrebu za vlastite potrebe.

Sveučilišna klinička bolnica Mostar je u februaru ove godine dodijelila posao nabavke usluga korektivnog i adaptivnog održavanja bolničkog informatičkog sistema SKB Mostar vrijedan oko 176 hiljade KM kompaniji Ericsson Nikola Tesla d.d. Zagreb. Kao razlog za primjenu pregovaračkog postupka bez objave obavještenja navode ekskluzivna prava. 

U Uredu za odnose s javnošću KBC Most za Pratimo tendere kažu da ponuđač ostaje vlasnik izvornog koda i kroz ugovor o održavanju ponuđač ostaje u razvoju tog koda, tj. programa, ovisno o zahtjevima i potrebama službe koja je naručila taj program. Ne spore da ih takav način rada stavlja u zavistan odnos prema ponuđaču, ali u tom vide i određene prednosti:

- Takav način rada nas naravno stavlja u ovisnost o tom ponuđaču, ali s druge strane kvalitetan ugovor koji podrazumijeva uredno plaćanje održavanja te uredno izvršavanje svih obveza ponuđača doprinosi tome da imamo sustav koji zadovoljava sve naše zahtjeve sukladno pravnim procedurama.

Važno je da ponuđač prati najnoviji trendove razvoja u IT sustavima, što je, također, ključno za naglasiti. Jer ponuđači koji su usko specificirani za određena softverska rješenja i razvoje prate razvojne tehnologije i na takav način usavršavaju i dane programe od čega na kraju kao institucija imamo značajnu dobrobit.

Pozitivna praksa

Agencija za vodno područje Jadranskog mora dodijelila je posao kompaniji GDI d.o.o. Sarajevo vrijedan oko 88 hiljada KM. Radi se o održavanju softvera i aplikacija za vodno informacijski sistem na godišnjem nivou. 

Za Pratimo tendere u AVP Jadranskog mora Mostar kažu da u svom poslovanju uglavnom koriste „gotove“ softverske pakete razvijane za široku upotrebu (operativni sistem Windows, uredski paketi Office, softver za baze podataka SQL Server, Gis softver ArcGIS, softver za projektovanje i dizajniranje AutoCAD) za koje su licence nabavljene od ovlaštenih distrivbutera:

- Vrlo rijetko se ukaže potreba da za određene specifične potrebe treba razviti posebnu aplikaciju-softver i tada je praksa da ponuditelj ne ostaje vlasnik izvornog koda za razvijenu aplikaciju-softver – navode.

Ipak, u ovom slučaju, što se može smatrati pozitivnom praksom, u tenderskoj dokumentaciji i ugovoru se navodi da AVP Jadransko more Mostar zadržava isključivo pravo vlasništva nad izvornim kodom i ostalom dokumentacijom. 

Autorska i vlasnička prava

Ova vrsta nabavki u BiH, smatra Aldi Halilović iz web development kompanije Promotim iz Sarajeva, otvara više pitanja. Naprimjer, pojašnjava za Pratimo tendere, Vlada FBiH od Microsofta traži licence ali ne utvrđuje šta se dešava sa kodom i vlasništvom, dok u drugoj situaciji traži DMS i stvari postavlja kao da prodajom postaju vlasnici koda. U oba slučaja je u pitanju proizvod i intelektualno vlasništvo, ali su situacije potpuno drugačije:

-Drugo pitanje koje se ne tretira previše je šta znači vlasništvo nad kodom, tj. koliko je u suprotnosti sa autorskim pravom – kaže. 

Naglašava da su vlasnička prava i autorska prava dvije odvojene kategorije ali da je pitanje koliko se to u BiH primjenjuje. 

- Ako ja predam kod u vlasništvo nekoj instituciji to ne umanjuje moja autorska prava nad tim djelom. Ali tu su tenderi prilično uski i ne definišu to dobro. Ili se navede u samo jednoj rečenici ili traže da se kod izrađen za te potrebe daje u vlasništvo naručiocu ili ne daje. A šta znači to vlasništvo samo po sebi, upitno je. 

Da li to znači da ista kompanija mora opet biti izvođač? Nije baš tako, smatra Halilović:

- Možda se to zakamuflira nekim dodatim dokumentima, pozivanjem na autorska prava. 

Naš sagovornik kaže da je nekada lakše napraviti sistem nego ga održavati te da su viši troškovi održavanja godinama. Ekskluzivna prava kao razlog rijetko se navode u tenderskoj dokumentaciji, a zloupotrebama se otvara prostor kasnije:

-Rijetko kada oni to navode u samoj tenderskoj dokumentaciji. Mislim da do zloupotreba dolazi nakon što tender prođe, da neko to dodatnim dokumentima potkrijepi, da je to njegovo vlasništvo. Jer u samom tenderu mi nismo imali situaciju da možemo unaprijed postaviti neke svoje uslove. Kompanije štite autorska prava a ne vlasništvo. Ako nabavljate veliku infrastrukturu, Microsoft, Oracle… osuđen si na njih. Previše je komplikovano da se poslije prebacuješ na nove, i ne samo u državnim nego i privatnim kompanijama. Kad zasnuješ sistem na nečemu teško je da ga poslije mijenjaš. Neke kompanije su korektne, a neke to zloupotrebljavaju povećanjem cijena – kaže Halilović i zaključuje da se može manipulisati nakon toga sa opremom za održavanje. Vidi to na predimenzioniranim zahtjevima na tenderima, gdje je nekada za posao koji mogu obaviti dvije osobe traženo njih 10, te se traže krajnje specifični certifikati koji onemogućavaju konkurenciju. 

Od 62 obavještenja o dodjeli ugovora na osnovu provedenog pregovaračkog postupka bez objave obavještenja o nabavci (PBO) za „Usluge informacijske tehnologije: savjetovanje, razvoj programske podrške, internet i podrška“ koliko smo zabilježili u prvim mjesecima ove godine, od kojih se prema podacima iz Aneksa C2  obavještenja o dodjeli u kojem se navode razlozi za primjenu PBO 41 slučaj odnosi na eksluzivna prava ili vlasništvo ili autorsko pravo na softveru, 16 slučajeva upravo nad vlasništvo nad izvornih kodom, a 5 slučajeva na druge razloge kao što su materijalni propis, postojanje posebnog razvojnog servisa, pozivanje na član 21. stav (1) tačka c)  ZJN bez navođenja konkretnog razloga, i slično.

Važno je shvatiti da je provođenje najmanje transparentnih PBO posljedica ranije svjesne ili nesvjesne greške ugovornog organa, pa razloge za takvo nerazborito postupanje ugovornog organa valja potražiti u inicijalnom postupku javne nabavke kojim je zavisni odnos sa ponuđačem uspostavljen. Također je važno shvatiti da je softver kao gotov proizvod roba, i riječ je o javnoj nabavci usluge, dok je izrada softvera prema specifikaciji potreba ugovornog organa usluga.

(pratimotendere.ba)