Posljednih godina ugovorni organi u Bosni i Hercegovini  se suočavaju s izvjesnim problemima prilikom nabavke električne energije, što je najvećim dijelom rezultat strukture tržišta i dominantnog položaja ključnih kompanija, ali je takođe dijelom uzrokovano zakonskim odredbama koji se odnose na javnu nabavku električne energije

U BiH djeluju tri glavne elektroprivrede koje dominiraju tržištem električne energije: Elektroprivreda Bosne i Hercegovine (EPBiH), Elektroprivreda Republike Srpske (ERS) i Elektroprivreda Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne (EPHZB). Svaka od njih ima monopolski položaj na određenoj teritoriji.

Po pitanju javnih nabavki, prema zakonskom rješenju iz 2014. godine, nabavka električne energije bila je izuzeta od primjene postupaka propisanih Zakonom o javnim nabavkama (ZJN) na način da je bilo propisano da se od primjene ZJN izuzimaju ugovori o javnoj nabavci prirodnih i zakonskih monopola, a koji mogu uključiti nabavku vode, električne energije, plina, toplotne energije i drugih usluga, do otvaranja relevantnog tržišta za konkurenciju.

Naglasak se ovdje stavlja na dio odredbe koja kaže da izuzeće postoji do otvaranja relevantnog tržišta za konkurenciju.

I zaista, nabavke električne energije koje su ugovorni organi vršili su se zasnivale na izuzimanju od primjene ZJN, sve dok Konkurencijsko vijeće BiH u mišljenju po zahtjevu JP Međunarodnog aerodoroma „Sarajevo“, br. 01-26-7-20-7 -I/16 od 24.01.2017. godine, nije ocijenilo da je tržište električne energije otvoreno za konkurenciju.

Za obveznike primjene odredbi Zakona o javnim nabavkama ovo je značilo da usluge električne energije više nisu izuzete od primjene odredbi ovog zakona već da se za nabavku električne energije trebaju provoditi postupci nabavki.

Prema tome bi se električna energija nabavljala se pod CPV kodom 09310000-5 (Električna energija), kao nabavka roba, postupkom koji odgovara procijenjenoj vrijednosti nabavke ovog dobra.

Problem međutim s ovakvim rješenjem bila je i ostala oligopolska struktura tržišta električne energije u BiH, a kod oligopola mali broj firmi kontroliše većinu tržišta, što može uticati na cijene, uslove i konkurenciju na tržištu. Prema tome iako ovo tržište nominalno otvoreno za konkurenciju, u praksi postoji oligopol 3 elektroprivrede.

Tri elektroprivrede zajedno kontrolišu gotovo cijelo tržište električne energije u BiH. Svaka od njih ima značajan udio u proizvodnji, distribuciji i snabdijevanju električnom energijom. Ove kompanije često imaju slične poslovne modele, uključujući značajne proizvodne kapacitete kao što su termoelektrane i hidroelektrane, te kontrolu nad distribucijom energije. Njihove odluke o cijenama, investicijama i kapacitetima mogu biti usklađene, što je karakteristično za oligopolne tržišne strukture. U oligopolnim tržištima, konkurencija je ograničena zbog prisutnosti samo nekoliko velikih igrača. U BiH, nedostatak značajnih novih ulagača i barijere za ulazak (kao što su visoki troškovi i regulativni zahtjevi) doprinose stabilnosti i manjku konkurencije. Iako formalna koordinacija između tri elektroprivrede nije nužno prisutna, mogućnost neformalnog usklađivanja njihovih strategija i cijena je visoka. Zbog sličnosti u njihovim poslovnim operacijama i tržišnoj moći, moguća je implicitna koordinacija u smislu cijena ili drugih tržišnih uslova.

U svjetlu javnih nabavki, ugovorni organi su od donošenja prethodno spomenute Odluke Konkurencijskog vijeća BiH morali raspisivati tendere za javnu nabavku električne energije, na koje se 3 elektroprivrede u svojstvu ponuđača (iako su istovremeno i same ugovorni organi) javljaju kao jedini ponuđači na svojoj geografskoj lokaciji mreže. 

Da li će se javiti kao ponuđač na određeni tender ili ne, 3 elektroprivrede su odlučivale od slučaja do slučaja, tako da je na Portalu javnih nabavki moguće pronaći i veliki broj obavještenja o dodjeli ugovora, ali i obavještenja o poništenju postupka iz razloga što nijedan ponuđač nije dostavio ponudu u krajnjem roku za dostavu ponuda. 

Ovakvo ponašanje elektroprivreda je razumljivo, jer samo učešće na tenderima za njih, uzimajući u obzir njihov dominantan položaj, predstavlja nepotrebni operativni i administrativni trošak imajući u vidu da će ugovorni organ svakako morati nabavljati električnu energiju na svom geografskom području. 

Tako će na primjer ugovorni organ iz Sarajeva nabavljati električnu energiju od Elektroprivrede BiH, iz Banja Luke od Elektroprivrede RS, a iz Posušja od Elektroprivrede HZHB. Drugi alternativni izbor jednostavno ne postoji.

Uopšteno govoreći, dominantne kompanije, zbog svoje tržišne moći, mogu pokazivati specifične obrasce ponašanja koji uključuju smanjenje potrebe za učešćem u javnim tenderima. Razlozi za njihovo neangažovanje mogu uključivati fleksibilnost u pregovorima, visoke troškove i administrativno opterećenje povezano s tenderima, te strateške odluke koje im omogućavaju da održavaju kontrolu i optimiziraju svoje poslovanje. Regulacija i nadzor od strane relevantnih organa su ključni za osiguranje poštenih tržišnih uslova i zaštitu interesa potrošača.

Treba naglasiti da se i elektroprivrede suočavaju s rizicima koji mogu uticati na stabilnost isporuke, uključujući promjene u cijenama energenata i regulativnim okvirima, a ovi rizici mogu otežati planiranje i provedbu javnih nabavki u sektoru gdje je dugoročna stabilnost ključna za održivost i efikasnost.

Saopštenje Agencije za javne nabavke

Nejavljanje ponuđača koji imaju prirodni ili zakonski monopol na raspisane tendere postalo je hronični problem u BiH zadnjih godina, pa je Agencija za javne nabavke 23.07.2023. godine objavila saopštenje u vezi toga:

IZVOR: javnenabavke.gov.ba

Ovdje treba istaći da je Zakon o izmjenama i dopunama ZJN iz 2022. godine potpuno preuzeo definiciju izuzeća od primjene ZJN iz Direktiva EU o javnim nabavkama, i nabavke prirodnih i zakonskih monopola nisu obuhvaćene kao izuzeća na osnovu čega bi za nabavku spomenutih trebalo provoditi postupke javnih nabavki (ukoliko ne postoji izuzeća po drugom osnovu kao npr. ugovori između povezanih subjekata u javnom sektoru), ali što ipak nije zakonski relevantno za električnu energiju s obzirom na Odluku Konkurencijskog vijeća BiH, ali jeste relevantno za razumijevanje ponašanja ponuđača koji imaju dominantan tržišni položaj.

Zbog toga su u praksi ugovorni organi u BiH suočeni s velikom dilemom: da li provoditi postupak javne nabavke na koji se odnosna elektroprivreda možda hoće ili možda neće javiti kao ponuđač, ili direktno ugovarati sa odnosnom elektroprivredom bez provođenja postupka javne nabavke, čime se krši ZJN. Dodatni problem su zakonska rješenja odnosnih zakona o električnoj energiji prema kojoj ugovorni organi imaju obavezu izabrati javnog snabdjevača električne energije, a ukoliko to ne učine mogu ostati bez električne energije. 

Sve ovo predstavlja jedan začarani krug čije se rješenje još uvijek ne nazire, i sve su naznake da će ovakvo stanje potrajati do određenih reformi tržišta električne energije koje bi podrazumijevale mjere kao što su poticanje ulaska novih igrača, podršku konkurentnom tržištu, kao što su razvoj tržišta električne energije, uključujući bolje mehanizme za trgovinu i razmjenu električne energije, i regulatorne mjere od strane nadležnih organa kao što su implementacija politika koje potiču transparentnost, sprečavaju zloupotrebu tržišne moći i osiguravaju fer uslove za sve učesnike na tržištu.

(pratimotendere.ba)