Prednacrt novog Zakona o javnim nabavkama u dijelu definisanja uslova za poništenje postupka nabavke mogao bi predstavljati korak unazad u pogledu transparentnosti i odgovornosti prema sredstvima koja se troše u javnim nabavkama. Portal Pratimotendere.ba donosi analizu ovoga segmenta Prednacrta

Prema Strategiji javnih nabavki BiH, novi Zakon o javnim nabavkama trebalo bi usvojiti u četvrtom kvartalu 2025. godine. Iako je osnovna namjera da se sistem javnih nabavki učini efikasnijim i otpornijim na zloupotrebe, određena rješenja u Prednacrtu — posebno u segmentu definisanja uslova za poništenje postupka nabavke - zaslužuju dodatnu pažnju stručne javnosti.

Hronološko-empirijski pregled problematike

Da bismo došli do razloga za poništenje postupka nabavke neophodno je hronološki proći kroz evoluciju pojma ''neprihvatljiva ponuda'' koja je jedan od razloga za poništenje, ako nema ponuda koje su prihvatljive.

Naime, Zakon o javnim nabavkama iz 2014. godine, ali i ranije, nije poznavao pojam neprihvatljive ponude u funkcionalnom smislu. U praksi, to je značilo da su sve ponude koje su formalno ispunjavale uslove iz tenderske dokumentacije ulazile u konkurenciju, bez obzira na njihovu cijenu u odnosu na procijenjenu vrijednost, odnosno osigurana sredstva.

U odredbama Zakona o javnim nabavkama iz 2014. godine u članu 69. stav (2) tačka e) ugovornim organima je bilo dopušteno da ponište postupak ako je vrijednost svih dostavljenih ponuda "znatno veća od osiguranih sredstava". Upravo ova formulacija — nejasna, nedovoljno normirana i bez mehanizma objektivne procjene — otvorila je prostor za brojne zloupotrebe kojima smo svjedočili.

U praksi je to često značilo da su ugovorni organi arbitrarnim procjenama procijenjene vrijednosti, ili naknadnim tvrdnjama o "znatnoj razlici", poništavali postupke kada im rezultati nisu odgovarali ili neopravdano prekomjerno trošili sredstva. Time je narušavana pravna sigurnost, obesmišljavana konkurencija i vršene zloupotrebe javnog novca.

Izmjene i dopune Zakona o javnim nabavkama iz 2022. godine značajno unapređuju sistem kategorizacije ponuda, uvodeći tri ključna pojma: prihvatljiva, neprihvatljiva i nepravilna ponuda. Definicija neprihvatljive ponude sada obuhvata:

• ponudu čija cijena prelazi planirana ili obezbijeđena sredstva ugovornog organa;
• ponudu ponuđača koji ne ispunjava kriterijume za kvalifikaciju.

Međutim, pomenute Izmjene i dopune ZJN nisu tretirale uslove za poništenje postupka, pa je član 69. stav (2) tačka e) u koliziji sa prethodno istaknutom definicijom pojma neprihvatljive ponude što je ostavilo prostor za različita tumačenja.

Formalna dosljednost, ali suštinske prijetnje

Prednacrt Zakona o javnim nabavkama vezano za definiciju neprihvatljive ponude zadržava postojeću strukturu iz 2022. godine, uz neznatne terminološke korekcije. Međutim, izostanak dodatne razrade i zaštitnih mehanizama u vezi s primjenom ove definicije može ponovo otvoriti vrata manipulaciji, posebno što je u dijelu vezanom za uslove za poništenje postupka javne nabavke član 69. stav (2) tačka e) precizirano da je ugovorni organ dužan poništiti postupak ako je cijena najpovoljnije ponude veća od procijenjene vrijednosti nabavke, osim ako ugovorni organ ima ili će imati osigurana sredstva.

Poznavajući prilike i pristup ugovornih organa u Bosni i Hercegovini, mogućnost za osiguranje dodatnih sredstava može otvoriti ''Pandorinu kutiju'' zloupotreba od neadekvatnog istraživanja tržišta i planiranja, do neopravdane potrošnje sredstava.

U kontekstu reforme javnih nabavki u BiH, važno je da se ne zadovoljavamo formalnom usklađenošću, već da insistiramo na suštinskoj odgovornosti u upravljanju javnim sredstvima.

(pratimotendere.ba)